1. Štenje Knjige Mudrosti

⁶ Ona noć je ocem našim unapred bila najavljena, ar su
morali zaufani biti i sigurno znati, kakovim prisegom
počvršćenim obećanjam smu vjerovati.
⁷ Tako je narod očekivao spas pravičnikov i propast neprijateljev.
⁸ Dok si neprijatelje kaštigao, pozvao si nas k sebi i proslavio.
⁹ Ar u sigurnosti su svečevali pobožni sini pravičnikov svoj
aldovni svetak; obvezali su se jednodušno na Božji zakon,
da si sveci na isti način dilu dobra i pogibeli, ter su jur
onda pjevali hvalospjeve ocev.

2. Štenje Pisma svetoga Pavla Židovom

Braća!
¹ Vjera je temelj onoga, čega se ufamo, dokaz onoga, ča
ne vidimo.
² Ar u njoj su stari zadobili svidočanstvo.
⁸ Vjera je ganula Abrahama, da posluhne poziv i da se
preseli u zemlju, ku je imao primiti za baštinu. I on se je iselio
ne znajući, kamo će dojti.
⁹ Vjerom se je naselio u obećanoj zemlji kot tudjinac.
Stanovao je u šatori s Izakom i Jakovom, ki bišu s njim
skupa baštiniki istoga obećanja.
¹⁰ Iščekivao je varoš na čvrstom temelju, komu je graditelj
i utemeljitelj Bog.
¹⁷ Zarad vjere je zadobila i (nerodna) Sara sposobnost, da postane
majkom, premda je bila u visokoj starosti, kad je držala
za vjernoga onoga, ki joj je obećao.
¹² Zato se je i rodilo od jednoga, skoro jur za smrt zreloga
muža potomcev: mnogobrojnih kot su zvijezde na nebu
i neizbrojenih kot je pijesak na morskoj ubrovi.

Blažen narod, koga je Gospodin odibrao sebi za jerbinstvo.
 

¹ Pravični, kličite Bogu: *

za dobre dostoji se pjevati hvalu.

¹² Blažen je narod, komu je Bog Gospodin, *

narod, koga j’ izibrao jerbinstvom sebi.
 

¹⁸ Nut Gospodinovi oči nad svimi, ki se ga boju, *

nad svimi, ki se ufaju svagda u milost njegovu.

¹⁹ Da život njihov od smrti izbavi *

i da je u vrimenu glada nahrani.

²⁰ Na Gospodina duša nam čeka: *

On je pomoć i obramba naša.

²² Neka bude, o Bože, nad nami tvoje pomilovanje, *

jer se u tebe ufamo svagda.