Ča bi bilo naše Gradišće prez narodnih grup, pitao je biškup i poručio Ugrom i Romom kot i nam Hrvatom: “Moji dragi sunarodnjaki hrvatskoga materinskoga jezika!
Ne sramujte se vaše vjere, lipe materinske riči i bogate kulture i gajite nje u vaši obitelji, fara, škola, društvi i seli. Bog vam je dao ov dar, ne zakopajte ga i ne zatvarajte se, nego predajte ta dar vašoj dici i obogaćujte ovim darom vaš život, našu Crikvu-biškupiju i domovinu, Europu i naš svit!”

Bogatstvo različnosti jezikov i kulturov se ujedinjuje u jednu biškupiju. Svečevali smo naš skupni 60-ljetni jubilej na Duhe, a samo Duh Sveti more stvoriti pluralnost, različitost, a u isti čas i jedinstvo. To jedinstvo i bogatstvo različnosti se je moglo ćutiti i viditi pri svetačnoj sv. maši na Duhovski ponediljak u Željeznu.
A to je potvrdio i zemaljski poglavar Hans Peter Doskozil pokazujući svoju usku povezanost s biškupijom.

“Završni kamen Gradišća” je bilo utemeljenje biškupije. Prez nje ne bi bilo Gradišće cijelo, rekao je Doskozil, ki je i spomenuo na rič biškupa Živkovića za vrime korona-pandemije: “Crikva je duhovna hrana ljudi” - “ovo, ča je rekao biškup, je točno”, rekao je zemaljski poglavar dalje i naglasio: “Crikva je najvažniji stup, kada ide za naše kršćanske vridnosti.”
 

Kot dica Božja smo pozvani komunicirati sa svimi, prez razlike.
A komunikacija ima moć graditi moste, pomagati susrete i obogaćivati društvo.